Žar ptica praizvedena je na 12. Osječkom ljetu kulture, a u režiji Lawrencea Kiirua.
Kao bajka Žar ptica je do šire publike došla u verziji Braće Grimm, no ipak svoju najveću popularnost duguje Igoru Stravinskom koji je 1910. postavlja kao balet.
Žar ptica je priča sa svim pripadajućim elementima klasične ruske bajke: imamo cara i njegova tri sina, od kojih su dva najstarija zloće, a najmlađi dobrica. Imamo lijepu djevu, životinju pomagača, zadatke koje treba ispuniti i – naravno – čarobnu Žar pticu koja je čitavu priču zapetljala.
Nakon mnoštva zahtjevnih podviga, bliskog susreta sa smrću, te finalne izdaje dvojice braće – najmlađi (a samim time i najčasniji i najzaslužniji) brat (i sin) – ostaje živjeti sretno do kraja života sa svojom lijepom djevom naučivši mnogo bitnih stvari o životu, ljubavi i pravednosti.
The end.
Službenom pak najavom DK Branka Mihaljevića:
''Bajka o žar ptici uči nas da je put k ostvarenju želja često trnovit. Neke stvari ne možemo i ne smijemo posjedovati niti imamo pravo oduzimati ih drugima. To je prije svega sloboda, koja pripada svim bićima na ovom svijetu.
Zato Žar ptica – istinski slobodno, božansko biće, mora biti slobodna i isijavati čudesnu svjetlost svojim žarećim perjem. A onog koji uspije naučiti poštovati drugog i slobodu koja nam je svima dana, čeka zasluženo, neizmjerno blago, sreća i ljubav!''
